Sve što treba da znate o pirinču

Pirinač je vrsta Oryza Sativa trave koja pripada familiji biljaka koje uključuju druge žitarice kao što su pšenica i kukuruz i potiče iz Kine. Bogat je vitaminima i mineralima i osnovna je hrana za preko 3 milijarde ljudi. Danas 90% pirinča dolazi iz Azije, ali raste širom sveta i postoji mnogo raznih načina na koje se uzgaja i obrađuje.
Proizvodi se na najrazličitijim lokacijama i pod raznim klimatskim uslovima, od najvlažnijih područja na Zemlji, do najsuvljih pustinja. Raste uzduž Arakan obale u Mjanmaru(gde je zabeležena sezonska količina padavina više od 5,100mm), i u Saudijskoj Arabiji, u Al Hasa oazi( gde su godišnje količine padavina manje od 100mm). Ovo skrobasto zrno je generalno niske cene, što ga čini pristupačnim svima i osnovom mnogih dijeta. 

Postoje dve vrste pirinča, beli i braon pirinač.

Razlika je u tome što je braon pirinač čitav i netaknut, ostaje u svojoj originalnoj formi, a beli je samleven i glaziran. I beli i braon pirinač se sastoje većinom od ugljenih hidrata i nešto proteina, praktično bez masti i šećera.
Pirinač je uglavnom sastavljen od ugljenih hidrata koji čine skoro 80% njegove ukupne suve mase. Većina ugljenih hidrata u pirinču je skrob, koji predstavlja najčeći oblik ugljenih hidrata u hrani.

Još jedna od kategorizacija jeste po veličini odnosno širini i dužini pirinča nakon kuvanja. Razlikuju se pirinač dugog, srednjeg i kratkog zrna.
Duga zrna imaju tanku strukturu, 4 puta veće dužine od širine. Kada su skuvana, zrna ostaju odvojena i puhasta.
Zrna srednje veličine imaju kraće i šire zrno, postajući mekana i polu lepljiva nakon kuvanja.
Pirinač kratkog zrna ima zrno samo dva puta duže od širine, i imaju najlepljiviju teksturu nakon kuvanja.

 

Kako se kuva?

Za početak bismo vas savetovali da pratite uputstva koja se nalaze na pakovanju, jer različite vrste pirinča zahtevaju različite količine vode i vremena kuvanja. Kuvanje pirinča je veoma jednostavan proces.
Pre samog kuvanja pirinač možete isprati vodom, ili ga možete ostaviti da odstoji u vodi 20tak minuta. Ovaj korak nije neophodan, ali ga neki ljudi praktikuju kako bi se uklonile sitne nečistoće ili kako bi se uklonio višak skroba. Potrebna količina vode je obično dva do tri puta veća od količine pirinča. 

Drugi tip kuvanja, za koji će mnogi reći da je i najbolja metoda kuvanja, je takva da sva voda ispari do trenutka kada je pirinač već gotov. U tom slučaju se stavlja manje vode nego u prvoj metodi. Kuvanje pirinča uvek počinje u hladnoj vodi. Dakle, sipa se određena količina hladne vode u šerpu, zatim pirinač i na kraju se uključi ringla. Nakon ključanja se smanjuje vatra na najniži stepen i ostavi pirinač da se i dalje kuva. 

 

Šta sve možete praviti sa pirinčem:

Rižoto

Pilav

Sarmu

Sutlijaš

Sake – japansko pirinčano vino.

Kakve god da su vaše pirinčane potrebe, ExtraFino vam nudi pirinač dugog i okruglog zrna, koji će napraviti užitak za celu porodicu. Baš je Extra kad je Fino!